Početna stranica

PP Medvednica


Objavljeno: 14.12.2015.



PRIRODNE VRIJEDNOSTI U PARKU PRIRODE MEDVEDNICA

Najveća odlika prirodnih vrijednosti Medvednice jest njena velika bioraznolikost koja se očituje kroz raznolikost staništa, vrsta, krajolika i ekosustava. Unatoč tome što se Park nalazi u neposrednoj blizini Grada Zagreba i što je izložen mnogobrojnim pritiscima i prijetnjama, predstavlja vrlo vrijedno područje koje je potrebno zaštiti ne samo zbog očuvanja sastavnica prirode već i zbog brojnih ljudskih interesa.

Prema trenutno važećoj Uredbi o proglašenju ekološke mreže(NN 124/2013) koja je stupila na snagu 17.10.2013., poligonsko područje Park prirode Medvednica (HR2000583) obuhvaća Natura 2000 staništa i vrste sa dodatka I i II Direktive 92/43/EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta.

U Parku prirode Medvednica zabilježeno je 27 stanišnih tipova prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa. Njih 8 je proglašeno ciljnim Natura 2000 staništima. Šume i šumske zajednice čine temeljni fenomen Parka prirode Medvednica. U Parku postoji i 8 posebnih šumskih rezervata, proglašeni kao lokaliteti vrijednih šumskih zajednica još 1963. godine, u kojima se nije provodilo gospodarenje šumom zbog čega treba provesti njihovu revalorizaciju u bližoj budućnosti.

Već sam broj biljnih vrsta (1205 vrsta) ukazuje ne samo na dobru očuvanost staništa već i na bogatstvo flore. Prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13) na Medvednici nalazimo 91 strogo zaštićenu svojtu. Na Medvednici nalazimo i relativno velik broj vrsta koje su navedene u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske. Tako su 4 biljne vrste kritično ugrožene (CR), 10 biljnih vrsta je ugroženo (EN), 26 vrsta je osjetljivo (VU), a status 25 biljnih vrsta nije određen zbog nedovoljno poznatih informacija. Taj je broj s obzirom na površinu Parka relativno velik što se može pripisati povoljnom statusu staništa.

Državnim šumama Medvednice aktivno gospodare Hrvatske šume, dok privatnima upravljaju privatni šumovlasnici. U zadnje vrijeme primjećuje se povećan broj udruga i njihovih članova koji zajedno gospodare svojim šumama. Privatne šume (40%) na području Parka, na kojima se lošije i nepravilno gospodari, pokazuju mnoge probleme koji će se pokušati smanjiti povećanom komunikacijom s privatnim šumoposjednicima te poboljšanjem njihovog znanja o pravilnom gospodarenju.

Unatoč velikom postotoku šumskih staništa nikako ne treba zanemariti i ostala staništa kao što su livade, travnjaci, podzemlje, voćnjaci, vinogradi, seoska područja. Izrazito treba izdvojiti brojna vodena staništa (80 potoka i 200 izvora) koja su ugrožena ljudskom djelatnošću i to prije svega problem otpadnih voda te kanaliziranost i izgradnja retencija. S obzirom da su mnogi vodeni organizmi indikatori kvalitete vode svakako treba uključiti u daljnje aktivnosti detaljnija istraživanja vodenog sustava, njihove flore i faune te redovitu analizu vode, kako bi se u provedbi njihova upravljanja mogle provoditi učinkovite mjere zaštite. Od ostalih staništa valja navesti podzemna staništa koja broje čak 60-tak speleoloških objekata koji su većinom zatvoreni za javnost, osim špilje Veternice koja je u turističkoj funkciji. Travnjačka staništa su uglavnom ugrožena sukcesijom no postoje rijetki suhi kontinentalni travnjaci na rubovima šume kao istaknuti lokaliteti velike bioraznolikosti. Iako u postotku prekrivaju mali dio površine Parka, njihova važnost kao staništa brojnih rijetkih i ugroženih biljnih i gljivljih vrsta je velika. Travnjaci istočnih dijelova Parka na širem području Čučerja (dio područja Vejalnica – Krč kao zasebno Natura 2000 područje) se ubrajaju u travnjake visoke prirodne vrijednosti te su određeni kao ciljno Natura 2000 stanište.

Raznolika staništa na Medvednici (šume, šikare, livade, krčevine, gorski potoci i dr.), kao i visinska raslojenost, pružaju dom raznolikoj fauni. Ipak, širenjem prigradskih područja Zagreba, naselja i komunikacija, ta staništa su znatno promijenjena ali još uvijek pružaju dom brojnim životinjskim vrstama od kojih su neke ugrožene i/ili zaštićene. No, recentna bogata fauna ipak je činjenica koja ide u prilog tome da su staništa za životinjske vrste još uvijek kvalitetna sa zadovoljavajućim uvjetima.

Od sisavaca su rasprostranjene uobičajene šumske vrste: srna, divlja svinja, lisica, jazavac, lasica, kuna zlatica i bjelica, tvor, divlja mačka, zec, vjeverica, sivi puh i puh orašar, te niz drugih tzv. „malih sisavaca“ (glodavci i kukcojedi), te šišmiši. Na Medvednici je utvrđeno čak 23 vrsta šišmiša koji su svi strogo zaštićeni. Neki od njih obitavaju u špiljama među kojima je najbolje istražena Veternica, dok su drugi vezani uz šumu te njihov opstanak izravno ovisi o stanju šuma. Među ciljnim vrstama za područje ekološke mreže RH – Medvednicu na popisu se nalazi čak 7 vrsta šišmiša sa Direktive o staništima te jedna nacionalno važna vrsta.

Dosadašnjim istraživanjima je na području Parka prirode Medvednica utvrđeno 96 vrsta ptica šumskih staništa. Fauna ptica uključuje veliki broj pjevica, djetlovke, lještarku, nekoliko vrsta ptica grabljivica, sove i druge.

Od vodozemaca i gmazova, kao skupine čije su sve vrste zakonom zaštićene, jedino je vrsta žuti mukač (Bombina variegata) ujedno i Natura 2000 vrsta koja će se morati pratiti u okviru nacionalnog monitoringa.

Od ribljih vrsta ulovljenih na svih 13 potoka u području Parka Prirode Medvednica osam je autohtono, dok su tri vrste alohtone. To su kalifornijska pastrva, babuška i šaran, za koje se pretpostavlja da su pobjegli iz obližnjih ribnjaka. Prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, status strogo zaštićene divlje svojte ima vrsta peš (Cottus gobio) dok ciljna vrsta Natura 2000 mreže jest potočna mrena (Barbus balcanicus).

Od beskralješnjaka valja spomenuti skupinu leptira sa Natura 2000 vrstama Lyacaena dispar, Phengaris arion, Euphydryas aurinia i Leptidea morsei. Bogatstvo faune kornjaša (Coleoptera) u velikoj mjeri odražava očuvanost, kvalitetu i raznolikost staništa, te se često koristi kao indikator stanja ekosustava. Tijekom nekoliko istraživanja šumskih zajednica utvrđeno je 43 vrste trčaka (Carabidae), te 13 vrsta ostalih kornjaša od kojih su Natura vrste jelenak (Lucanus cervus), alpska strizibuba (Rosalia alpina), mirišljavi samotar (Osmoderma eremita), velika četveropjega cvilidreta (Morimus funereus) i hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo).

 

 U makrozoobentosu potoka Medvednice dobro su zastupljene vrste koje ukazuju na povoljne uvjete okoliša. Istraživanjima potočne faune zabilježeni su predstavnici skupina Ephemeroptera, Crustacea, Oligochaeta, Trichoptera, te Plecoptera. U potocima nalazimo nekoliko vrsta endemskih člankonožaca a potočni rak (Austropotamobius torrentium) je naveden na Dodatku II Direktive o staništima. Uz člankonošce, u potocima žive i endemski puževi, dok je obradom materijala sakupljenog prilikom speleoloških istraživanja Veternice do sada sa sigurnošću utvrđeno 56 svojti.

Park prirode Medvednica je postao dio te ekološke mreže RH Natura 20000 mreže stoga će u slijedećim godinama istraživanja i monitoring biti usmjereni upravo na ciljne vrste i staništa za Medvednicu. No svakako ne treba zanemariti ostale vrste bitne za pojedina područja te treba odrediti i ostale prioritetne zaštićene, ugrožene, rijetke ili endemske vrste od velike važnosti za Medvednicu te provoditi dodatna istraživanja na njima i to na temelju Crvenih popisa i Crvenih knjiga te prema IUCN kategorizaciji i potpisanim međunarodnim konvencijama. Također, bitno je naglasiti kako Medvednica nije postala SPA područje prema Direktivi o pticama, što nikako ne umanjuje bogatstvo ornitofaune, te će se i u budućnosti planirati istraživanja i pratiti stanje ne samo zaštićenih i rijetkih vrsta već i čestih vrsta ptica.

Problem rasprostranjenosti i širenja areala invazivnih i alohtonih vrsta je prepoznat kao prijetnja unutar Parka. Osim što ove vrste ugrožavaju autohtonu floru i faunu te uzrokuju narušavanje izvornih ekosustava neke od njih ujedno predstavljaju i veliku prijetnju ljudskom zdravlju (npr. Ambrosia artemisiifolia). S obzirom na veliki godišnji broj posjetitelja a u cilju očuvanja njihovog zdravlja Javna ustanova će provoditi aktivnosti u cilju suzbijanja i uklanjanja invazivnih i stranih vrsta u Parku.

 

KULTURNO POVIJESNE VRIJEDNOSTI PARKA PRIRODE MEDVEDNICA

Prirodne i kulturno povijesne vrijednosti Medvednice međusobno se uvjetuju i isprepliću. Brojnost arheoloških nalaza i lokaliteta svjedoči o dugotrajnom prisustvu čovjeka na Medvednici. Na području Parka prirode do sada je evidentirano preko 20 arheoloških lokaliteta na kojima su pronađeni ostaci materijalne baštine od pretpovijesti do kasnog srednjeg vijeka. Bogatstvo materijalne kulturne baštine rezultiralo je sa preko šezdeset registriranih kulturnih dobara na području Parka. U Studiji zaštite kulturnih dobara (Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, 2003.), podlozi izrađenoj za potrebe Prostornog plana područja posebnih obilježja Parka prirode Medvednica, evidentirani su elementi kulturno povijesnog identiteta prostora koji su vrijedni za očuvanje iako nemaju obilježja kulturnog dobra.

Najstariji dokazi o prisustvu čovjeka na prostoru Medvednice pronađeni su u špilji Veternici. To su brojni kameni artefakti koje su još u paleolitiku (oko 43 000 g. pr. Krista) izradili i koristili neandertalski lovci musterijanske kulture. Oružje i oruđe iz  kasnijeg kamenog doba pronađeno je i na drugim dijelovima Medvednice: u Vidovcu i Kraljevom vrhu, Stubici i kod Marije Bistrice. Valovi nove kulture zamjenjuju kamen kovinama i  postavljaju temelje za brončano i kasnije željezno doba. Ondašnji je čovjek počeo koristiti bakar i broncu za izradu oruđa i oružja. Najpoznatiji nalaz iz tog doba je brončana sjekira (tzv. kelt), pronađena na Medvedgradu, koja datira iz 12-11. st. pr. Krista.

Prostor Medvednice, kao i cijele središnje Hrvatske, od 1. do 5. stoljeća poslije Krista u sastavu je Rimskog Carstva. Nakon velikih bitaka u posljednjim desetljećima stare ere, u prvom stoljeću nove ere zavladao je mir. Pravna je država funkcionirala, utvrđena granica (limes) bila je čvrsta i moglo se živjeti izvan utvrđenih naselja. Zato Rimljani biraju za život bogate ravničarske krajeve u kojima osnivaju naselja, poput današnjeg Šćitarjeva i Stenjevca. I na drugim mjestima u podnožju  Medvednice otkriven je velik broj grobova, koji upućuju na postojanje mnogobrojnih manjih naselja. Kamen za izgradnju svojih naselja Rimljani vade na Medvednici - zabilježena su barem četiri rimska kamenoloma: Bizek, Vrapče, Črna voda kod Markuševca i Čučerje. U tim su kamenolomima pronađeni žrtvenici posvećeni značajnim rimskim bogovima: Jupiteru, Silvanu i Herkulu. U to doba vrsni rimski graditelji cesta izgrađuju cijelu cestovnu mrežu na zagrebačkom području, od kojih dvije najznačajnije prolaze upravo sa zapadne i istočne strane Medvednice, spajajući središnji (dalmatinski) i panonski dio Carstva.

U 3. stoljeću poslije Krista dolazi do sve češćih napada barbarskih plemena, te se u 3. i 4. stoljeću Rimljani počinju povlačiti na teško pristupačna mjesta s kojih se lakše moglo braniti od neprijatelja. Najpoznatija takva naselja na obroncima Medvednice su Kuzelin kraj Donje Glavnice i Cikov Gradiček kraj Markuševačke Trnave, a pretpostavlja se da i gradina na Tepčinoj špici potječe iz toga doba, te da je zajedno s Kuzelinom služila za nadzor i zaštitu možda najznačajnije rimske ceste koja je povezivala panonski i dalmatinski dio Carstva (cesta Kašina – Marija Bistrica koja prelazi preko prijevoja Laz). Rimljani su koristili i prirodna skloništa na Medvednici – tako su u Veternici, osim nekih uporabnih rimskih predmeta, pronađeni i novčići rimskih careva Valentijana II, Gracijana i Teodozija I. iz 4. st. poslije Krista. Vrlo je malo dokaza o čovjekovom prisustvu na Medvednici u ranom srednjem vijeku. Najstariji srednjovjekovni nalaz je ratnički mač pronađen u jednom grobu u Podsusedu koji potječe s početka 9. stoljeća. U povijesnim izvorima naziv Medvednica se prvi put spominje 1145. godine u Zlatnoj Buli Bele III, kojom Gradecu daruje posjede u toj gori. Kralj Bela IV daruje građanima Gradeca šumske posjede, a kralj Ludovik 1345. godine dopušta kopanje soli  na Slanom potoku.

Sredinom 19. stoljeća Medvednica zadobiva svoju prepoznatljivu rekreativno-turističku funkciju. 1870. godine izgrađena je prva drvena piramida na najvišoj točki Medvednice koja predstavlja prvi planinarski objekt u povijesti hrvatskog planinarstva. Osnovani su brojni planinarski putovi i domovi, a krajem 19. stoljeća izgrađena je i Sljemenska cesta. Između dva svjetska rata intenzivnije se razvija turističko rekreacijska funkcija prostora, grade se planinarski domovi - Runolist, Željezničar, Dom crvenog križa, Sindikalni dom, dom na Glavici, te Dom izviđača (današnja AK Snježna kraljica). 1934. godine uređena je prva skijaška skakaonica, a 1935. godine (nakon što je 1934. požarom uništen) na današnjoj lokaciji gradi se Tomislavov dom. Nakon II. svjetskog rata gradi se većina planinarskih domova-Puntijarka, Grafičar, Risnjak, Lipa i drugi, te se uređuju skijaške staze (1946. godine Crveni spust) i gradi skijaška žičara na današnjoj Panjevini, a 1963. godine izgrađena je velika žičara od Tunela. Na taj način sport i rekreacija postaju također jedno od značajnih obilježja prostora Medvednice.

 

 

PARK PRIRODE MEDVEDNICA:Osobna iskaznica – postojeće stanje

Površina Parka prirode:

 

Nadmorska visina:

120 - 1035 mnv

Najviši vrh:

Sljeme (1035 m)

Smjer pružanja:

jugozapad-sjeveroistok u dužini od 42 km

Teritorijalno razgraničenje:

 

Grad Zagreb

Krapinsko-zagorska županija

Zagrebačka županija

Broj naselja čiji je teritorij čitav/dijelom u Parku prirode ukupno:

u Gradu Zagrebu:

u Zagrebačkoj županiji:

u Krapinsko-zagorskoj županiji:

 

28

4

7

17

Broj stanovnika u Parku prirode, 2001,

procjena:

 

oko 7.400

Dostupnost:

pješačenje, automobil, bicikl, žičara (trenutno nije u funkciji), javni prijevoz-autobus

Površina pod šumama:

 

Karakteristične krajobrazne makrojedinice:

cjeloviti šumski kompleks:

pristupno područje:

 

 

78% površine Parka

22% površine Parka

Ostala zaštićena područja:

posebni rezervati (šumske vegetacije):

značajni krajobraz:

spomenik prirode (rijetki primjerci drveća):

spomenik prirode (geomorfološki):

spomenik parkovne arhitekture:

 

8

2

3

1

2

Vodotoci

75

Rudarski objekti (kamenolomi)

aktivni

napušteni

 

1

11

Kulturna dobra:

 

povijesne graditeljske cjeline – naselja

povijesni sklopovi i građevine (civilne i sakralne)

etnološka baština

arheološka baština

memorijalna baština (groblja)

Upravljanje:

Javna ustanova "Park prirode Medvednica"

 

 


PP Medvednica

Adresa: Bliznec 70, 10000 Zagreb
tel: +385 (0)1 45 86 317
fax: +385 (0)1 45 86 318
e-mail: info@pp-medvednica.hr
www.pp-medvednica.hr
https://www.facebook.com/Park-Prirode-Medvednica-208892899151547/